STRES
Marina Ostrun, Nebojša Buđanovac
U medicini, stres se definira kao «suma fizičkih i mentalnih reakcija na neprihvatljiv nesrazmjer između stvarnog i zamišljenog osobnog iskustva i osobnih očekivanja ». Po toj definiciji, stres je reakcija koja se sastoji i od fizičkih i od mentalnih komponenti.
Fizičke reakcije uključuju niz fizioloških promjena koje se uglavnom dijele na akutne i kronične reakcije.
Mentalne reakcije na stres uključuju adaptivni («dobar») stres, anksioznost i depresiju. Kada stres pojačava funkciju (mentalnu ili fizičku), može se smatrati «dobrim» stresom. Međutim, ako stres potraje i pretjeran je, rezultirat će potrebom za razrješenjem, koja može dovesti do anksioznih (bijeg) ili depresivnih (povlačenje) ponašanja.
Iz ove definicije jasno je vidljivo da stres može proizaći iz imaginarnih iskustava, poput stresa tijekom gledanja strašnog filma. Za stres je važan i nesrazmjer između iskustva (stvarnog ili zamišljenog) i osobnih očekivanja. Osoba koja živi na način koji je u skladu s njegovim očekivanjima neće doživjeti stres, iako bi se uvjeti u kojima živi nekome izvana mogli činiti teškima – primjerice, neki ljudi mogu živjeti u srazmjernom siromaštvu, ali ako je to u skladu s njihovim očekivanjima, takav život neće im izazivati stres. Ukoliko postoji kroničan nesrazmjer između iskustva i očekivanja, stres se na kraju može ublažiti prihvaćanjem situacije. Međutim, budući da je prihvaćanje rijetko potpuno – osim kod djece – rijetko je i razrješenje stresa na ovaj način.
Uobičajeni uzroci stresa
Slijedi nepotpuna lista uobičajenih izvora stresa u životima ljudi: Jarka svjetlost, događaji poput rođenja, smrti, vjenčanja, razvoda, selidbe, jači zvukovi, odgovornosti: neplaćeni računi, nedostatak novca, rad/učenje: ispiti, rokovi za projekte, prometni zastoji na putu na posao, osobne veze: konflikti i sl., životni stil, nepredvidivost.
Epidemiološke studije stresnih životnih situacija koje mogu imati negativan učinak po zdravlje organizma uključuju:
- socijalnu izolaciju, žalovanje, nezaposlenost, loš socioekonomski status, razvod braka, te traumatske stresove poput rata, silovanja, prometnih nesreća itd.
- velika većina rezultata ovih studija upućuje na zaključak da su osobe izložene navedenim stresovima manje zdravstveno funkcionalne od ostatka populacije, te da češće obolijevaju od raznih kroničnih bolesti. Od specifičnih bolesti i medicinskih stanja kod kojih se stres navodi kao jedan od značajnih etioloških čimbenika navest ćemo koronarnu srčanu bolest, ulkusnu bolest, Chronovu bolest, psorijazu, diabetes mellitus i reumatoidni artritis. Međutim, ciljane studije u posljednjih desetak godina sve više dovode stres u svezu sa širokim spektrom raznih sistemskih poremećaja kao što su primjerice multipla skleroza, autoimuni poremećaji i mnoga maligna oboljenja.
- kako ćemo si protumačiti stresor ovisi o našoj ličnosti, iskustvima i očekivanjima – NAJBITNIJE REALNO PROCIJENITI STRESOR!!!
Fiziološka osnova stresa
Postoje dvije osnovne vrste stresa – stres od negativnih životnih događaja (distres) i stres od pozitivnih životnih događaja (eustres). Stres aktivira simpatičku stranu autonomnog živčanog sustava i izaziva lučenje hormona stresa, adrenalina i kortizola.
Simpatički živčani sustav skreće krvotok u velike mišiće – tijelo misli da mora pobjeći od nečega ili se boriti protiv nečega; to je tzv. reakcija «bijeg ili borba» i dio je našeg evolucijskog nasljeđa. Krv stoga manje teče u probavni sustav i druge organe koji nisu mišići. Svi smo doživjeli taj učinak: suha usta, motorička nadraženost, znojenje, bljedilo, povećane zjenice, nesanica. Probavni i imunosni sustav privremeno se isključuju. Ako stresori potraju kroz dulje vrijeme, bit ćemo iscrpljeni. Naš moderni stil života izaziva stalnu aktivaciju tog simpatičkog živčanog sustava, a daje malo mogućnosti za aktivaciju parasimpatičkog živčanom sustavu, koji je izaziva upravo suprotan učinak – krv teče kroz probavni sustav i druge nemišićne organe. Manjak autonomne parasimpatičke aktivacije dovodi do loše probave, te do slabijeg funkcioniranja organa.
Kako prepoznati stres?
Fizički znakovi stresa su:
- glavobolja;
- ubrzan rad srca;
- ukočeni vrat i ramena;
- ubrzano disanje;
- bolovi u leđima;
- znojenje, znojni dlanovi;
- bolovi u želucu, mučnina, proljev
Psihološki, mentalni znakovi stresa, koji se odražavaju na način razmišljanja, ponašanje ili raspoloženje:
- laka iritacija i netolerancija i zbog nebitnih, malih razloga;
- frustracija, gubljenje živaca i vikanje na druge osobe bez nekog osobitog razloga;
- sumnja u svoje mogućnosti;
- nervoza i iscrpljenost;
- teško se koncentrirati i usredotočiti na zadatke;
- prevelika zabrinutost oko nebitnih stvari;
- zamišljanje negativnih, zabrinjavajućih ili zastrašujućih scena.
Reakcije na stres
Stres aktivira nesvjesne obrambene mehanizme uzrokovane organskim uzbuđenjem autonomnog sustava i to živaca, hormona i mišića. Postoje tri načina reakcije na stres:
BORBA je začarani krug: frustracija - ljutnja - agresija - napad - destrukcija - frustracija...
BIJEG je regresivni način reakcije potaknut strahom i nesigurnošću, koje može pratiti otpor, bijeg u maštu i sanjarenje, bijeg u bolest, ovisnost, pasivnost.
BLOKADA je duševna i tjelesna oduzetost i šok praćen depresijom, bespomoćnošću, samookrivljavanjem, zamorom, apatijom.
Najteže posljedice ipak ima kronični stres, što svjedoči podatak da je s njim povezano čak 75 do 90 posto svih posjeta liječniku opće prakse
- primjeri bodovanja u medicini
0-6 mj. - odvajanje od majke (gubitak prsiju ili bočice), glasni zvukovi;
7-12 mj. - odvajanje od majke, stranci, nagli neočekivani objekti i glasni zvukovi;
1-4 god. - odvajanje od roditelja, gubitak tjelesnog sadržaja, ozljede, životinje, glasni zvukovi, mrak, maske, "loši" ljudi, nasilje, noćne more;
5-6 god. - nadnaravna bića, mrak, nasilje, samoća, noćne more;
7-11 god. - socijalizacija, škola, ozljede, vlastiti izgled, selidba, smrt;
9-12 god. - izgled, sigurnost, autoriteti u obitelji i školi, životinje, prirodne katastrofe;
12-25 god. (pubertet i adolescencija) - slika vlastitog tijela, sigurnost, moralno neodobravanje, problemi s pronalaženjem partnera, brige o vlastitoj budućnosti, politički događaji.
Najveći je mogući izvor stresa gubitak voljene osobe, odnosno dugotrajnog partnera ili člana uže obitelji, što se na ljestvici stresa obično računa kao maksimum od 100 bodova. Slijede odlazak u zatvor 80, odlazak u mirovinu 75, gubitak zaposlenja 70, prva ili zadnja godina fakulteta 63, trudnoća 60, teža bolest ili ozljeda 53, ulazak u brak 50, teži problemi u odnosima s drugim osobama 45, teže novčane teškoće 40, smrt bliskog prijatelja 40, teže nesuglasice u obitelji 40, promjena mjesta boravka 30, uzimanje srednje velikog kredita 28, problemi sa šefom ili učiteljem 27, izvanredno vlastito postignuće 25, pad na ispitu 25, povećanje ili smanjenje broja odnosa s partnerom 20, promjena jelovnika 15, promjena radne okoline 20, promjena ritma budnosti i spavanja 18, okupljanje šire obitelji 15, manja bolest ili ozljeda 15, manje kršenje zakona 11, itd.
Stres na radnom mjestu
Sindrom izgaranja: 5 faza
1) entuzijazam, posvećenost poslu, pozitivni i konstruktivni stavovi, visoka očekivanja (često viša od mogućnosti) i dobri rezultati
2) početni pesimizam i nezadovoljstvo na poslu, umor, iscrpljenost, nezadovoljstvo, smanjuje se motiviranost i interes za poslom, rezultati slabiji -izbjegava se odgovornost, raste cinizam
3) jako izraženi simptomi: smetnje koncentracije, razdražljivost, sklonost konfliktima ili izolaciji, osjećaj psihičke i fizičke iscrpljenosti i bolesti, jutarnji umor, neraspoloženje, problemi spavanja, samosažaljenje, konzumacija alkohola, sredstava za smirenje, pojačano pušenje, izostajanje s posla bez stvarnog opravdanja
4) stanje krize: trajna preokupiranost problemima vezanim uz posao, psihičke i fizičke teškoće kojih se ne možemo riješiti tijekom odmora, druženja s obitelji i prijateljima, rekreacije
5) potpuni slom: radna nesposobnost, psihički i tjelesni poremećaji i bolesti, ovisnosti, poremećeno socijalno funkcioniranje i izvan radnog mjesta
Najčešći uzroci stresa na radnom mjestu su:
-strah od gubitka posla,
-premorenost, kratki rokovi,
-nedostatak podrške rukovoditelja
-osjećaj da radnik ne može vladati svojim vremenom niti učinkom, nemogućnost da utječe na način rada
-osjećaj otuđenosti od menadžmenta firme
-osjećaj pretjerane eksploatiranosti ili osjećaj neiskorištenosti, "prazan hod", monotonija, brojni fizički, biološki i kemijski utjecaji.
U SAD tokom 90-tih 29 - 40% zaposlenih svoj posao označava stresnim ili vrlo stresnim. U europskim zemljama 28% zaposlenih izjavljuje kako njihov posao kod njih izaziva stres i kako to značajno utječe negativno na njihovo zdravlje
Posebno stresne profesije:
-kontrolor zračnih letova
-šef firme
-doktor
-agent burze
-majka male djece
-profesor
-fizički radnik
-policijski inspektor
Tehnike ublažavanja stresa
Nitko ne može izbjeći stres, ali možemo se vratiti u stanje ravnoteže na razne načine: vježbanjem, humorom, igranjem, glazbom, molitvom ili meditacijom. Te aktivnosti nas smiruju. Postoje ljudi koji se toliko naviknu na visoke razine stresa da se više ne mogu ni sjetiti prave opuštenosti. Takav produljeni stres može ozbiljno ugroziti mentalno i fizičko zdravlje, pa i društveno funkcioniranje. Kao što je već rečeno, stres je jedan od osnovnih uzroka niza bolesti, od visokog krvnog pritiska pa do raka.
Evo nekih tehnika ublažavanja stresa:
-Meditacija
-Relaksacija
-San
-Kardiovaskularne vježbe
-Joga
-Boravak u prirodi
-Masaža
[ Vrh stranice ]